U većini zemalja na Zapadnom Balkanu i dalje postoji snažna prozapadna orijentacija, dok se u Srbiji bilježi suprotan trend - raste prorusko raspoloženje, a pada podrška članstvu u Evropskoj uniji, rekao je u intervjuu za Glas Amerike Pol Mekarti, regionalni direktor za Evropu u Međunarodnom republikanskom institutu, povodom novog istraživanja u regionu koje je za tu američku nevladinu organizaciju uradio Ipsos.
Prema istraživanju, u Srbiji, na uzorku od 1.238 punoljetnih građana, podrška za za Evropsku uniju pala je na 40 odsto, dok se Rusija smatra najvećim partnerom, a Sjedinjene Države prijetnjom. U Crnoj Gori, gdje je uzorak bio 1.036 odraslih, raste podrška za članstvo u Evropskoj uniji, ali pada podrška NATO-u. Najveći broj ispitanika u Crnoj Gori je Ameriku označio kao najvećom prijetnjom, a Srbiju najvećim partnerom. Najveća podrška za Ameriku i zapadne institucije je, prema anketi, na Kosovu i u Albaniji.
Uprkos većinski prozapadnom raspoloženju u regionu, Mekarti smatra da Zapad počinje da gubi bitku kada je riječ o naporima da osigura da Zapadni Balkan ne izgubi vjeru u proces evroatlantskih integracija.
Glas Amerike: Međunarodni republikanski institut (IRI) je uradio novo regionalno istraživanje na Zapadnom Balkanu koje se ovoga puta fokusira na spoljnopolitički kurs zemalja u regionu. Šta vam ova anketa govori o trenutnom raspoloženju u regionu?
Mekarti: Mislim da glavna poruka iz ankete jeste da među većinom zemalja u regionu, a mi smo anketirali zapadnobalkansku šestorku, postoji snažna podrška pridruživanju Evropskoj uniji i prozapadnoj orijentaciji. Imamo neka saznanja van tog trenda, a to je da Srbija pokazuje sasvim drugačiji trend, koji bih opisao kao manje entuzijastičan za pridruživanje EU i za zapadnu orijentaciju.
Glas Amerike: Kada bismo ovu anketu uporedili sa istraživanjem iz 2022. godine, koje je doduše bilo mnogo šireg obima, da li ste negde vidjeli velike promjene i gdje?
Mekarti: Od poslednjeg istraživanja, došlo je do ruske invazije na Ukrajinu. Dakle, to je bio veliki međunarodni događaj. Naša poslednja anketa je izašla neposredno prije toga. Ono što primjećujem u ovoj anketi, u poređenju sa prethodnom 2022. godine, jeste da postoji dublja polarizacija u društvu, na primer slabljenje podrške NATO-u među članicama, kao što je u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Nije to velika promjena, ali vidite slabljenje podrške. I mislim da je u Srbiji još manje podrške za prozapadnu orijentaciju i za ulazak u EU, što je u oba slučaja zabrinjavajući trend. Ali želim ponovo da naglasim da na Zapadnom Balkanu postoji mnogo prozapadnog raspoloženja, samo što imamo ove pokazatelje koji odstupaju od toga, za koje bih rekao da su u manjini zemalja.
Glas Amerike: Da li vas je nešto iznenadilo u ovogodišnjoj anketi?
Mekarti: Da, kada je u pitanju invazija Rusije na Ukrajinu, bio sam začuđen, možda ne iznenađen, koliko se Sjedinjene Države okrivljuju za rusku invaziju. Vidi se to u podacima za Srbiju, ali ima i mnogo ljudi, mnogo ispitanika u Bosni, a posebno u Sjevernoj Makedoniji, koji krive Zapad za invaziju. Tako da me je to začudilo. A takođe i jačina podrške Rusiji u Srbiji, iako nije iznenađujuća, dubina i velike brojke kada je riječ o toj podršci, kao i viđenje Sjedinjenih Država kao prijetnje. To predstavlja pravi izazov, dugoročno gledano, za integraciju regiona - ne samo Srbije - u evroatlantske institucije. Srbija je veoma važna država i cijeli region zaista ne može da uđe u ove institucije, a da Srbija nije uz njega. To je najveća država u regionu Zapadnog Balkana. Važna je ekonomski i politički, i mislim da sebi činimo medveđu uslugu ostavljajući Srbiju po strani, a pokušavajući da uvedemo sve ostale. Iako ima zemalja koje idu bržim putem, mislim da dugoročno, to se ne može uraditi ako se cijeli region ne integriše.
Glas Amerike: Kada govorimo o Srbiji, i dotakli ste se nekih stvari na početku intervjua, koji su to glavni trendovi?
Mekarti: Već sam nabrojao dva najupečatljivija, a to su podrška Rusiji i gledanje na Zapad kao prijetnju, a posebno Sjedinjene Države. Ali ne želim da krivim samo Srbiju. Bio sam zapanjen nivoom podrške Turskoj u Bosni, na primjer, koja se našla na prvom mjestu, dok su SAD na drugom mjestu. To je veoma interesantno. Podrška Srbiji u Sjevernoj Makedoniji takođe je prilično upadljiva. Pitali ste me o trendovima. Mislim da je trend da nam predstoji težak posao da osiguramo da građani zemalja Zapadnog Balkana ne izgube vjeru u evroatlantski put. Plašim se dok gledam ove brojke, da počinjemo da gubimo bitku. Došlo je do ubrzanja nakon ruske invazije na Ukrajinu u tom smjeru.
Glas Amerike: Kada uporedite ovogodišnju anketu sa onom 2022. godine, u Srbiji svakako postoji rast proruskog raspoloženja, ali i blagi rast prozapadnog, dok opada procenat onih koji žele i jedno i drugo. Da li to znači da ljudi u Srbiji biraju stranu? Za razliku od vlade...
Mekarti: Da, definitivno imate dobru poentu, a to je dublja polarizacija nakon ruske invazije na Ukrajinu. U Srbiji je raspoloženje i dalje, da kažemo, prorusko, ali postoji i snažna manjina koja je takođe prozapadna. I pretpostavio bih, iako trenutno nemam podatke ispred sebe, da je to raspoloženje u velikim gradovima, posebno u Beogradu, ali morali bismo da bolje pogledamo brojke.
Glas Amerike: Podrška Evropskoj uniji u Srbiji je u novoj anketi pala na 40 odsto. Šta je razlog tom padu, da li je to spor proces integracija ili drugačiji i ponekad zbunjujući signali iz same vlade? Šta mislite da je glavni uzrok tome?
Mekarti: Mislim da je to sve ovo što ste upravo pomenuli. Proces je veoma spor. I kao što sam ranije rekao, trend u cijelom regionu jeste da se pomalo gubi vjera u proces (integracija). Vidite izvjesno slabljenje podrške. Dakle, djelimično je to, ali djelimično je takođe bilo poruka iz vlade koje su prilično protiv EU, osjećaj je da je to “uvreda za srpski narod, da smo ostavljeni tako dugo na vašem pragu, moramo da tražimo druge partnere”. Nije uvek tim riječima, ali čujete taj sentiment. I vlada u Srbiji učinila je mnogo da ojača odnose tokom godina, i to nije ništa novo, sa Kinom, Rusijom...
Glas Amerike: Kao što ste pomenuli, ova anketa je rađena dvije godine nakon ruske invazije na Ukrajinu. Spomenuli ste neke od uticaja, ali u kojoj mjeri je taj rat uticao na to kako se Zapad ili Rusiju doživljavaju u Srbiji?
Mekarti: Mislim da je to produbilo prorusko raspoloženje, ali je i polarizivalo sentiment, jer ljudi koji su htjeli da sjede na dvije stolice, ako mogu tako da se izrazim, ta podrška za to je opala. A tu je i ova manjina ljudi koji su prozapadni. Tako da mislim da su, ako bih morao da pretpostavim, neki ljudi iz sredine prešli na strane, neki na prozapadnu, a neki na prorusku. Dakle, sve veća polarizacija. Iskreno govoreći, sukobi polarizuju stavove ljudi. Može, na primjer, da produbi osećanja prema jednoj strani, recimo Rusiji, ali istovremeno poveća zabrinutost da će Srbija biti izolovana ako se ne orijentiše na Zapad. Tako da vidim da se to dešava. Lično govoreći, ovih dana u Srbiji dosta čujem obje strane.
Pad podrške za NATO u Crnoj Gori
Glas Amerike: Da se okrenemo Crnoj Gori. Prema anketi, prozapadno raspoloženje u Crnoj Gori se čini da je stabilno. Ali u isto vrijeme, izgleda da raste prorusko raspoloženje. Kako to objašnjavate?
Mekarti: Proruski element u crnogorskoj politici nije ništa novo. Mislim da je dio razloga povezan sa odlaganjem u procesu pristupanja, iako smatram da je Brisel dao sve od sebe da nagovijesti da je Crna Gora ispred ostalih kandidata. I dok druge zemlje možda zaostaju u tom procesu, one koje spadaju u grupu “zemalja pravoslavnih hrišćana”, ja bih ih tako nazvao, gdje se vidi određeno nazadovanje, mislim da se u Crnoj Gori prozapadno raspoloženje održava, jer je zemlja dobila dobre signale o svom procesu pridruživanja. Što se tiče proruskog raspoloženja, ono će biti prisutno… Trećina stanovnika se identifikuju kao Srbi, više je i Crnogoraca koji su na ovaj ili onaj način sljedbenici Srpske pravoslavne crkve. Tako da to nije iznenađujuće. Mene su podaci iz Crne Gore (o prozapadnom raspoloženju) zapravo ohrabrili. Više me brinu podaci koji se odnose na NATO, jer u pitanju su zemlje koje su članice. A gledajući istraživanje, postavlja se pitanje da li građani počinju da se pitaju šta su plodovi članstva u NATO. Tih koristi može biti mnogo, ali možda postoje dileme da li je članstvo bilo vrijedno svega.
Glas Amerike:U izvještaju se navodi da je podrška NATO-u opala posle velikog skoka iz 2022. S druge strane, više ljudi misli da je članstvo u NATO bilo pozitivno ili donekle pozitivno. Kako objašnjavate tu kontradiktornost?
Mekarti: To se može objasniti polarizacijom koja je nastala zbog rata u Ukrajini, koji je pojačao zabrinutost građana u nekim zemljama kada je riječ o zauzimanju strana u tom konfliktu.
Glas Amerike: Poslednje istraživanje je obavljeno nakon što je nova vlada stupila na vlast, uz pomoć antizapadne, proruske koalicije. Da li je to imalo ikakvog uticaja na raspoloženje i podršku Zapadu i NATO u Crnoj Gori?
Mekarti: Ne, nije imalo ogroman uticaj, djelimično zato što u pitanju nije neka nova, kako bih je nazvao, struktura gdje imate političke stranke u vladi koje su više prozapadno orijentisane i one koje nisu. To je kalkulacija koja je napravljena da se formira vlada. Ranije vlade su pokušavale da to urade pod različitim premijerima. To će se nastaviti. Verovatno će morati da se rešava u dužem roku jer ono što ovu vladu drži na okupu je antipatija prema DPS-u i prethodnim vladama koje su na vlasti bile toliko dugo. I mislim da će to biti lijepak koji će ih držati na okupu. Vidim više stabilnosti sada nego kod ranijih pokušaja da se uspostavi sličan tip vlade. Kaže se da je dobra vijest kad nema vijesti. Sve je u poslednje vreme bilo dosta mirno u Crnoj Gori što je dobro.
Glas Amerike: Ono što je iznenađujuće kod ove ankete jeste da se kod ispitanika u Crnoj Gori, Sjedinjene Države smatraju većom prijetnjom od, na primjer, Rusije. Kako to komentarišete?
Mekarti: Pa, to je odjek prosrpskog raspoloženja. To je vrlo pojednostavljeno objašnjenje. Kao što sam rekao, trećina stanovništva se identifikuju kao Srbi, a još veći dio, vidio sam neke procjene da je u pitanju 60% stanovništa, identifikuje se kao sljedbenici Srpske pravoslavne crkve. To meni onda nije iznenađujuće. Prosrpsko raspoloženje u Sjevernoj Makedoniji je meni bilo iznenađujuće, jer vidjeli smo da je kandidatkinja VMRO, koji (nije) poznat kao prosrpska politička stranka, u prvom krugu odnijela ubedljivu većinu glasova. Što se tiče Crne Gore ne iznenađuje me to raspoloženje.
Glas Amerike: Govorili smo o određenom nazadovanju i smanjivanju prozapadnog raspoloženja u regionu u celini. Da li to EU i SAD pomalo gube region, ili prijeti opasnost da izgube ključnu podršku u regionu?
Mekarti: Mislim da je čaša polupuna u ovom slučaju. U dužem roku, mislim da će stanovnici Zapadnog Balkana kao cjelina, ako se stave u stranu pojedinačne zemlje, uvidjeti vrijednost pripadanja široj porodici zemalja čvrsto ukorenjenoj na Zapadu, nasuprot orijentaciji ka istoku. To ne znači da zemlje neće održavati veze sa državama kao što su Rusija ili Kina ali zbog rata će biti čvršće vezane za zapadni put. I da se vratim na Crnu Goru, optimista sam u pogledu zapadne putanje Crne Gore u dužem roku, uprkos nekim političkim snagama koje su tome suprostavljene.
