Kada su Bernard Džouns i njegova supruga Doris izgradili svoj dom iz snova, nisu se suzdržavali. Bazen sa pećinom i vodopadom za vruće ljetne dane. Kućni bioskop za ugodne zimske noći. Voćnjak za berbu u jesen. I ogroman podzemni bunker u slučaju katastrofe.
“Svijet ne postaje bezbjednije mjesto”, kaže on. “Željeli smo da budemo spremni.”
Ispod neupadljivog metalnog otvora u blizini privatnog košarkaškog terena, skriveno je stepenište koje vodi do soba pod zemljom, sa krevetima za oko 25 osoba, kupatilima i dvije kuhinje, sve podržano samodovoljnim izvorom energije.
Sa vodom, strujom, čistim vazduhom i hranom, osjećali su se spremnim za svaku katastrofu, čak i nuklearnu eksploziju, u svom domu u unutrašnjosti Kalifornije.
“Da je došlo do nuklearnog udara, da li biste radije otišli u dnevnu sobu ili u bunker? Da ga imate i vi biste otišli tamo”, kaže Džouns, dodajući da je nevoljno prodao kuću prije dvije godine.
Globalni lideri iz oblasti bezbjednosti upozoravaju da nuklearne prijetnje rastu jer je potrošnja na oružje prošle godine porasla na 91,4 milijarde dolara. Istovremeno, prodaja privatnih bunkera je u porastu širom svijeta, od malih metalnih kutija do ekstravagantnih podzemnih vila.
Kritičari upozoravaju da ovi bunkeri stvaraju lažnu percepciju da se nuklearni rat može preživjeti. Oni tvrde da se ljudi, koji na taj način planiraju preživjeti atomsku eksploziju, ne fokusiraju na stvarne i trenutne opasnosti od nuklearne prijetnje i kritičnu potrebu za zaustavljanjem širenja oružja za masovno uništenje.
Vladini stručnjaci za katastrofe kažu da bunkeri nisu potrebni. Vodič Federalne agencije za vanredne situacije (FEMA) na 100 stranica, o reagovanju na nuklearnu detonaciju, fokusira se na to da stanovnici uđu u zatvoren prostor i ostanu u njemu, idealno u podrum, te da budu podalje od spoljnih zidova barem jedan dan. Ti postojeći prostori mogu pružiti zaštitu od radioaktivnih padavina, navode iz ove agencije.
Ipak, kupci kažu da bunkeri sve više nude osjećaj sigurnosti. Predviđa se da će tržište američkih skloništa od bombi i padavina porasti sa 137 miliona dolara prošle godine na 175 miliona dolara do 2030. godine, prema izvještaju o istraživanju tog tržišta kompanije „BlueWeave Consulting“. U izvještaju se navodi da glavni faktori rasta uključuju "rastuću prijetnju od nuklearnih ili terorističkih napada ili građanskih nemira".
Izgradnja bunkera
“Ljudi se osjećaju nelagodno i žele bezbjedno mjesto za smještaj svoje porodice. I imaju stav da ga je bolje imati a ne trebati, nego da ga nemaju kada zatreba“, kaže Bob Habard, izvršni direktor kompanije „Atlas Survival Shelters“. Za svoju fabriku bunkera, u Sulfur Springsu u Teksasu, on tvrdi da je najveća takva na svijetu.
Habard je rekao i da su zatvaranja zbog kovida, ruska invazija na Ukrajinu i izbijanje rata između Izraela i Hamasa podstakli prodaju.
Dodaje da mu je telefon zvonio bez prestanka nakon što je Rusija 21. novembra prvi put upotrijebila eksperimentalnu hipersoničnu balističku raketu u napadu na Ukrajinu.
Četiri osobe su na kraju kupile bunkere u jednom danu, a više njih je naručilo vrata i druge dijelove za skloništa koja su već gradili.
Habard navodi da su njegovi bunkeri izgrađeni za sve katastrofe.
"Dobri su za sve, od tornada preko uragana do nuklearnih eksplozija, od pandemije do erupcije vulkana", kaže on, pokazujući rukama prema ogromnom skladištu u kojem se gradi više od 50 različitih bunkera.
Uz napunjenu sačmaricu na dohvat ruke i metalne mrežaste prozore koji služe kao štitnici za blokiranje molotovljevih koktela, Habard kaže da je osnovao kompaniju nakon što je prije 10 godina izgradio vlastiti bunker. Kaže da ga ljudi koji ga pozivaju ispituju o cijenama i instaliranju.
Cijene njegovih proizvoda kreću se od 20.000 do više miliona dolara, u prosjeku 500.000 dolara, a mogu da budu postavljeni bilo gdje. Kaže da većinu dana proda barem jedan bunker.
Prema Habardovom scenariju sudnjeg dana, globalne tenzije mogle bi dovesti do Trećeg svjetskog rata, situacije koju je spreman preživjeti.
“Dobre vijesti o nuklearnom ratu”, rekao je, “ako ih uopšte ima, su da je veoma moguće preživjeti ako ne poginete u početnoj eksploziji.”
To nije pogrešno, kažu stručnjaci američke vlade za spremnost za katastrofe.
„Želite da se sklonite u svoju najsnažniju zgradu“
“Izlaganje padavinama je u potpunosti moguće spriječiti jer je to nešto što se događa nakon detonacije”, kaže Bruk Badmajer, stručnjak za zaštitu od radijacije u Nacionalnoj laboratoriji „Lawrence Livermore“, gdje američka vlada dizajnira nuklearno oružje.
Badmajer i njegove kolege imaju zadatak da procijene šta bi se moglo dogoditi nakon napada i kako najbolje preživjeti. „Doći će do prilično očiglednog događaja nuklearne eksplozije, velikog oblaka. Dakle, samo ulazak unutra, dalje od mjesta gdje te čestice padaju, može zaštititi vas i vašu porodicu.”
Badmajer i drugi koji rade u američkoj vladi pokušavaju naučiti Amerikance - koji su se prije nekoliko decenija sakrivali ispod stolova tokom vježbi nuklearnih napada - o tome kako da reaguju.
Nakon smrtonosne i zaglušujuće eksplozije, snažnog bljeska i formiranje oblaka u obliku pečurke, potrebno je oko 15 minuta da radioaktivne padavine stignu do onih koji su 1,6 kilometara ili više udaljeni od nulte tačke, kaže Majkl Dilon, naučnik iz Nacionalne laboratorije „Lawrence Livermore“.
“To će bukvalno biti pijesak koji vam pada na glavu, a vi ćete htjeti da se izvučete iz te situacije. Želite da se sklonite u svoju najsnažniju zgradu”, rekao je. Modeli njegove organizacije procjenjuju da će ljudi možda morati ostati u zatvorenom prostoru dan ili dva prije nego što dođe do evakuacije.
Vladini napori da edukuje javnost pojačani su nakon što je lažna uzbuna o nadolazećoj raketi izazvala raširenu paniku na Havajima 2018. godine.
U upozorenju za hitne slučajeve, koje je poslato na mobilne telefone u cijeloj državi, nešto prije 8:10 ujutro, pisalo je: „PRIJETNJA BALISTIČKOM RAKETOM U BLIZINI HAVAJA. POTRAŽITE ODMAH SKLONIŠTE. OVO NIJE VJEŽBA.”
Narednih 40 minuta nastala je gužva u saobraćaju, radnici su ulazili i izlazili iz zgrada, porodice su se sklanjale u kupatila, studenti su se okupljali u teretanama, vozači su blokirali tunele, sve u pokušaju da potraže sklonište, bez jasne ideje šta riječi „potražite odmah sklonište” zapravo znače.
Federalna vlada ima vodič za pripremu građana za nuklearni napad koji savjetuje ljudima da pronađu podrum ili centar velike zgrade i tamo ostanu, eventualno nekoliko dana, dok ne dobiju vijest o tome gdje da idu dalje.
“Nježno pročešljajte dlaku svog ljubimca kako biste uklonili sve čestice”, piše u vodiču, uz napomenu da 15-minutna pauza između bombe i padavina omogućava “dovoljno vremena da se može spriječiti značajno izlaganje radijaciji”.
Džefri Šlegelmilh, koji rukovodi Nacionalnim centrom za pripravnost na katastrofe na Univerzitetu Kolumbija, kojeg podržava FEMA, kaže da "scenariji nuklearne detonacije nisu sve ili ništa".
Ako eksplodira mala količina oružja, a ne izbije sveopšti rat, rekao je on, sklanjanje u veliku zgradu kako bi se izbjegle padavine moglo bi spasiti živote.
"Podzemni bunkeri neće zaštititi ljude"
Zagovornici protiv nuklearnog oružja kritikuju bunkere, skloništa ili bilo kakav nagoveštaj da se nuklearni rat može preživjeti.
"Bunkeri, zapravo, nisu alat za preživljavanje nuklearnog rata, već sredstvo koje omogućava stanovništvu da psihološki podnese mogućnost nuklearnog rata", ksže Ališa Sanders-Zejkr iz Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja.
Ona radijaciju naziva "jedinstveno užasnim aspektom nuklearnog oružja" i napominje da čak ni preživljavanje padavina ne sprečava dugotrajne, međugeneracijske zdravstvene krize. “U konačnici, jedino rješenje za zaštitu stanovništva od nuklearnog rata je eliminacija nuklearnog oružja.”
Istraživač Sem Leir iz Centra za istraživanje neproliferacije „James Martin“ kaže da su američki lideri prestali govoriti o bunkerima prije nekoliko decenija.
"Politički troškovi koji nastaju time što ljudi ponovo razmišljaju o skloništima nisu toga vrijedni za lidere, jer tjeraju ljude da razmišljaju o tome šta bi radili nakon nuklearnog rata", rekao je. “To je nešto o čemu vrlo malo ljudi želi da razmišlja. Zbog toga se ljudi osjećaju ranjivo.”
Leir kaže da se izgradnja bunkera čini uzaludnim poslom, čak i ako imaju kratkoročno pozitivan efekat.
"Čak i ako nuklearna razmjena možda nudi veće šanse za preživljavanje nego što mnogi ljudi misle, mislim da će posljedice takođe biti ružnije nego što mnogi ljudi misle", dodaje Leir. “Osnovna šteta koju bi to učinilo našem načinu života bila bi duboka.”
To je ozbiljna briga kongresmena iz Masačusetsa Džejmsa Mekgaverna gotovo 50 godina.
"Ako ikada dođemo do tačke u kojoj će doći do nuklearnog rata, podzemni bunkeri neće zaštititi ljude", kaže on. “Umjesto toga, trebali bismo uložiti naše resurse i energiju u pokušaje da počnemo da razgovaramo o zamrzavanju nuklearnog oružja.”
Zatim, rekao je, "trebamo raditi ka danu u kojem ćemo se riješiti svih nuklearnih oružja."
Iz godine u godinu Mekgavern predlaže zakone koji se zalažu za zabranu nukelarnog oružja, ali gledajući kroz prozor svoje kancelarije na Kapitolu, navodi da je razočaran nedostatkom debate o tome šta će biti rezultat jedne milijarde dolara namijenjene za izgradnju i modernizaciju američkog nuklearnog arsenala.
„Ako se nuklearno oružje ikada upotrijebi, milioni i milioni i milioni ljudi će umrijeti. Zaista je šokantno da imamo svjetske lidere koji opušteno govore o korištenju nuklearnog oružja. To bi bilo katastrofalno, ne samo za one koji su uključeni u rat nuklearnim oružjem, već i za cijeli svijet”, kaže Mekgavern.
On kritikuje napore koje FEMA sprovodi za pripremu javnosti za nuklearni napad, savjetujući ljudima da se sklone:
“Kakva glupa stvar reći da svi samo trebamo znati gdje da se sakrijemo i gdje da izbjegnemo najviše uticaja nuklearnog zračenja. Zaista, zastrašujuće je kada čujete kako ljudi pokušavaju racionalizovati nuklearni rat na taj način”.
Nuklearni rat nije bio na pameti jednom američkom paru kada su prije nekoliko godina u južnoj Kaliforniji krenuli u potragu za kućom. Željeli su dom da se smjeste i podignu svoju porodicu, a trebao im je i dodatni garažni prostor. Na internetu su uočili oglas za kuću sa najmanje osam parking mjesta. Na košarkaškom terenu se nalazio metalni otvor. Ispod njega je bio bunker.
Ovo je bio bivši dom Džounsovih, za koji kažu da su ga prodali iz porodičnih razloga.
Suprug, novi vlasnik, koji je govorio pod uslovom anonimnosti zbog zabrinutosti za privatnost svoje porodice, kupio je kuću, bunker i sve ostalo. Nisu posebno zabrinuti zbog nuklearnog rata i nisu proveli noć u bunkeru, ali su tamo pohranili hranu i medicinske potrepštine.
“Rekli smo nekim našim prijateljima, ako se dogodi nešto suludo i stvari postanu loše, dođite što je prije moguće”, kaže novi vlasnik. “To pruža osjećaj sigurnosti.”
